TV Most

Posle četvrt veka pred čitaocima je ponovo, a u izdanju SKZ, višestruko dragocena "Antologija kosovskometohijskih pripovedača 1871-1941", koju je sačinio Vladimir Cvetanović (1935-2002) .

Cvetanović je predani proučavalac i tumač kosovskometohijske književnosti. Izbor sadrži 26 pripovedaka iz pera devet autora od kojih su najzastupljeniji Zarija R. Popović (1856-1934) i Grigorije Božović (1880-1945).

Prema rečima glavnog urednika SKZ Dragana Lakićevića "Antologija" je nastala u jednom izuzetnom književnom, kulturnom i nacionalnom trenutku i ni do danas nije izgubila ništa od svoje savremenosti i značaja. Ona je dragoceni uvod u čitanje razumevanja kosovskometohijske književnosti, "nikad dovoljno prisutne u istoriji srpske književnosti, ni u svesti njenih čitalaca", primetio je Lakićević.

"U tematskom pogledu pripovetke nam daju sliku kosovskometohijske stvarnosti pod tursko-arnautskom vlašću: življenje u strahu, u stalnoj dilemi između pokornosti i dostojanstva, ostanka ili odlaska, dilemi neprestano pojačavanoj zulumima, ubistvima Srba, preverovanjima, ali sa potisnutom i snažnom nadom za ujedinjenje sa matičnom zemljom i svojim narodom", rekao je profesor Aleksandar Jovanović.

Miodrag Maticki je primetio da je u predgovoru antologije Cvetanoviću bilo prvo na umu da nam ukaže da su vekovna uporišta za Srbe na Kosovu i Metohiji bili ostaci srpske države, pre svega Prizren kao srpski Jerusalim, svetinje i pravoslavna vera, a da su motive za nadu u opstanak nalazili u obnovi i stvaranju srpske države.

"Antologičar je uspeo da nam dočara tematsko motivski šarm pripovedne proze nastale u Staroj Srbiji i Južnoj Srbiji. Izdvajaju se celine tema proistekle iz onoga što vukovski nazivamo život i običaji u sukobu sa novim, socijalne teme kojima se oslikava život i preživljavanje - o podvižnicima, o ljudima koji se "zubima drže za zemlju", hlebu, bogaljima, mučenicima, "neoplakanim grobovima", o osobitoj naravi, o odlascima i povracima", naveo je Maticki.

Tipičan glavni junak ovih pripovedaka je onaj iz Božovićevog "Čudnog podvižnika", možda najbolje pripovetke u ovoj antologiji, koji neprestano ponavlja da je Kosovo a ne on krivo, rekao je Jovanović i dodao: "Ove pripovetke svedoče o prostorima koji poništavaju svaku razliku između istorije i geografije. Ti prostori čoveka neprestano izvode iz svakodnevnog življenja, izneveravaju i uvek iznova prizivaju sebi, čineći ga raspolućenim i prisiljavajući ga da stalno bira između etike i opstanka. Pisci krvavoga i žalnoga Juga, njegovih sukoba, tamnih nagona i prigušenih čežnji, svojim najboljim ostvarenjima svedoče kako se prošlost neprestano produžava i kako nas danas ponovo pritiska tamna senka nesreće, koja nam se već jednom, i zadugo, bila dogodila".

Cvetanović, inače, smatra da se piscima čija dela srećemo u ovoj knjizi treba vraćati, utoliko pre što smo se mogli uveriti da su oni bili nezasluženo predati zaboravu. "Treba se vraćati Manojlu Đorđeviću Prizrencu, Zariji R. Popoviću i Grigoriju Božoviću, najpre kao pripovedačima koji su i rodočelnici, ali i utemeljivači pripovedačkog iskaza Kosova i Metohije, Nikodimu S. Saviću i Petru Petroviću, koji su kroz faktografski izraz dali istinite slike teškog života pod turskom okupacijom, Tomi K. Popoviću i Janićiju Popoviću kao strasnim slikarima mučnog života srpskog naroda u tim vremenima okupacije, ali i Dimitriju Miti Frtuniću, koji je epistolarnom pripovetkom učinio kvalitetan pomak ne samo u okvirima kosovskometohijske pripovetke, kao i Velimiru C. Parliću, utemeljivaču socijalne pripovetke u ovom delu Srbije", piše Cvetanović.

Izvor: Танјуг