:

:

TV Most

Foto: novosti.rs

clock

Avgust 20, 2018   09:26

0

139

Srbija uvek na prvom mestu


Potrudila se NBA liga da u Beogradu okupi što veći broj igračkih zvezda i tako bar na četiri dana obasja prolaz mlađem naraštaju ka košarkaškim visinama. Na jednom delu teren je Greg Popović, čije ime i lik momentalno asociraju na istorijski put San Antonija od provincijskog NBA tima do inauguracije Robinsona, Dankana, Đinibolija, Parkera... u grupu "večnih", tamo gde su Medžik Džonson, Leri Bird i Majkl Džordan.




 



Na drugom su Vlade Divac, Dino Rađa, Peđa Stojaković..., koautori zlatnog poglavlja šire i uže Jugoslavije, koje se proteže s kraja osamdesetih do početka dvehiljaditih. Na trećem, Sonja Petrović i Ana Dabović, koje su sa saigračicama ispisale zasad jedinu zlatnu stranicu Srbije i jedinu koja nedostaje ženskoj košarci čak i velike Jugoslavije. Zasad, jer košarkaški razmažena srpska javnost očekuje da druga bude osvojena sledeće godine, kada će naša zemlja, sa Litvanijom, organizatovati Evrobasket.



- Naše ambicije su uvek najveće, ali u glavi nam je da je to kvalifikaciono takmičenje za Olimpijske igre 2020. Ne znam u kakvom stanju ćemo dočekati šampionat. Kada smo pravile odluke o karijeri, donosile smo ih prema Evrobasketu. Ja sam razmišljanje o VNBA podredila tom takmičenju. Reprezentacija je nešto najbitnije za nas, sve želimo da se u najboljem svetlu predstavimo našoj publici, koja nas je uvek iskreno podržavala kada smo igrale kod kuće. Nadam se da će rezultat doći - kaže Sonja, s nestrpljenjem iščekujući 27. jun 2019. 



I Ana priča sa istom količinom emocija o nacionalnom timu i sledećem 



- Važno je da budemo zdrave, spremne i psihički i fizički, da budemo deo te priče, da ne razmišljamo o rezultatu, publici i pritisku, već da nam sve to bude samo motiv. Za sve nas, kao igrače, kao i narod.



Da podređenost reprezentaciji nije samo priča, dve evropske šampionke i vlasnice olimpijske bronze potvrdile su na delu i ovog leta. Zahvalile su VNBA timovima na ponudama i uzele su jedno leto pauze kako bi "napunile baterije" sa sezonu čiji vrhunac će, svi očekujemo, biti početkom sledećeg jula.



- Posle deset godina sam na odmoru. Imala sam neke sitne povrede, prvo rame, pa list, i nisam htela ništa da prihvatam, jer mislim da to ne bi bila najbolja odluka. Želim prvo da se spremim, da budem zdrava i oporavljena za sve što nas kasnije čeka - decidna je Ana, šampionka VNBA iz 2016. sa LA Sparks.



Sonja dodaje da je u nekim ranijim godinama igranje u VNBA bila stvar prestiža i dostignuća.



- Sada ne vidim potrebu da sebi to dokazujem. Mnogo mi znači leto, da mogu da prođem cele pripreme sa reprezentacijom, a ne da dolazim pet dana pred prvenstvo. Kada karijera odmakne, drugačije se vaga. Ranije sam gledala da ceo dan bude ispunjen košarkom, ali sada ne vidim kako bi mi celo leto u igračkom ritmu bio plus za karijeru - objašnjava Sonja, trostruka evropska šampionka u klupskoj konkurenciji i apsolutni rekorder po broju učešća na završnom turniru Evrolige (11). - Imam još godinu dana ugovor u Rusiji. Ekipa se malo menjala, što je bilo i vreme, jer se videla zasićenost kod nekih igračica. Ambicije su najveće. Ako budemo drugi u Rusiji i Evroligi, sezona bi se podvela pod uspešnu, ali ne za naš klub. 



Odmor, onaj trajni od igranja košarke, nedavno je uzela Danijel Pejdž. Verovatno najomiljenija Amerikanka među Srbima, bez mnogo medijske pompe, krenula je drugim, ali sličnim putem: imenovana je za asistenta trenera Univerziteta Toledo.



- Ne znam da li o Danijel imam lepše mišljenje kao saigraču ili celokupnoj ličnosti. Protivnik sam da stranci igraju za reprezentaciju, ali zbog nje i načina na koji je sve uradila veoma sam joj zahvalna. Ako nas pozove za bilo kakav savet, pomoć, za nju smo uvek tu - pokazuje Ana veliko poštovanje prema dojučerašnjem saborcu u nacionalnom timu, koji za Amerikanku nije bio samo jedan od profesionalnih poslova.



Iako je tokom svih priprema u Srbiji provela verovatno manje dana nego neki stranci na produženom godišnjem odmoru, Pejdžova je naučila srpski, iz srca pevala "Bože pravde" i nadasve s velikim srcem igrala u našem nacionalnom dresu.



- Većina naturalizovanih igrača prethodno stupa u kontakt sa savezima preko agenata koji ih, uslovno rečeno, nude, zbog pogodnosti koje im donose pasoši evropskih zemalja. S druge strane, priča sa Danijel je specifična. Mi smo birali igračicu koji nama odgovara po stilu igre i svemu ostalom. Nije došla da bi pravila statistiku, već je bila neko ko nam je stvarno bio potreban. Niko vam neće reći nijednu ružnu reč o njoj. Naprotiv, ona je stvarno za ponos u svetu košarke. Meni je Danijel bila najnormalnija Srpkinja u našoj reprezentaciji. Sve nas je zadužila načinom na koji je predstavljala našu zemlju. Nadam se da će imati vremena da se viđamo. Značilo bi nam da dođe na EP da nas podrži. Tu smo da je posavetujemo, ne znam koliko će joj to značiti - kaže Sonja.



Tokom kampa, ona i Ana su bile članice stručnih štabova ekipa devojčica i dečaka koji sanjaju o tome da jednog dana udahnu karijere kakve imaju dve srpske reprezentativke ili mnogobrojni NBA asovi.



- Drago mi je što sam deo cele ove priče. Da su u vreme kad smo odrastali organizovani kampovi, bilo bi to ispunjenje dečjih snova. Devojčicama ovakva okupljanja čak više znače nego dečacima. Naši snovi su uvek malo drugačiji, karijera žena je drugačija, sa aspekta porodice ima neki vremenski okvir. Važno je da u ovom dobu vide kako izgleda biti deo NBA organizacije i svega. Mogu da zamislim kako je njima kada sam ja ovoliko uzbuđena kada vidim Peđu Stojakovića - dodaje Sonja. 



Ni Ana nije krila impresioniranost celim događajem:



- Bilo je fenomenalno. Prvi dan je počeo tako što sam sa Peđom Stojakovićem bila na klupi. Bila sam uzbuđena što sam deo ovog događaja, što sam mogla da razmenim mišljenje, iskustvo sa ljudima zbog kojih sam ustajala u tri-četiri ujutru da bih gledala utakmice. Sedeti sa Gregom Popovićem i pričati... Nestvarno. Ko šta radi, mi govorimo "čast i zadovoljstvo". Ali sam se stvarno ježila dok sam bila tu. 



Srbija nema obavezu da igra u kvalifikacijijama za EP 2019. Ali to nije zavaralo selektorku Marinu Maljković da deo ovog leta ne iskoristi kako bi radila sa reprezentativkama.



- Bez obzira na to što, kao domaćini, imamo sreću da ne igramo mečeve, okupljanje je bitno. Na kraju dana, u ženskoj košarci ta atmosfera i energija koja se stvore donose 40 odsto uspeha. Reprezentacija je doživela promene u odnosu na generaciju koja je ostvarila veliki uspeh, pa treba da se isprobaju neka nova lica. Zato je bilo važno da radimo zajedno, a ne da prođu dve godine da se ne vidimo - kaže Sonja.


Izvor: Večernje novosti

0 Komentara

Postavi komentar

Napiši svoj komentar ovde. Tvoja email adresa neče biti vidljiva