TV Most

Najnovije antisrpske incidente i poruke koji afirmišu ustaštvo, predsednik SDŠ i Srpskog nacionalnog vijeća Milorad Pupovac ocenjuje kao pojavu koja se odomaćila u Hrvatskoj, a na kritike što uprkos tome ostaje u Plenkovićevoj vladi odgovara - postoji "crta do koje se neke stvari mogu trpeti, ali i crta ispod koje to nećemo trpeti".

Nekoliko dana nakon što je Ivan Đakić, sin predsednika HVIDR-e i HDZ-ovog saborskog poslanika Josipa Đakića putem fejsbuka uputio božićnu "čestitku" Srbima fotografijom na kojoj ustaša drži odsečenu srpsku glavu, u Vukovaru je napadnut srednjoškolac srpske nacionalnosti, a policija je napad prikazala kao sukob navijačkih grupa, što Pupovac negira.

"Izjave su dali i roditelji napadnutog dečaka i direktor njegove škole i oni osporavaju tvrdnje da se radi o navijačkom sukobu. Napadnuti dečak nije pripadnik navijačkih grupa, pa smatram da je policijski izveštaj ili nepotpun ili krivo prikazuje stvari. To nas brine, jer bi policija trebala utvrditi sve relevantne činjenice", kaže Pupovac.

On najavljuje da će, ukoliko to ne učine nadležni podignuti prijavu zbog kršenja Zakona o dobrobiti dece, kršenja Zakona o tajnosti podataka i Konvencije o pravima deteta i razmotriti postoje li osnov da se digne kaznena prijava za podsticanje na nacionalnu i versku netrpeljivost.

Ovom napadu, inače, prethodile su optužbe gradonačelnika Vukovara Ivana Penava da SDSS širi velikosrpske ideja, a na konferenciji za novinare, objavljen je snimak sa fudbalske utakmice u Vukovaru na kome se vidi da manja grupa srednjoškolaca srpske nacionalnosti nije ustala na zvuke hrvatske himne.

Pupovac Đakićevu poruku Srbima, vidi kao pojavu koja se počela udomaćivati u javnosti od rata.

"Ne samo zahvaljujući društvenim mrežama, nego zahvaljujući i glavnim medijima, uključujući i javne i nacionalne medije, koji omogućavaju da se vređaju i negiraju žrtve genocida i holokausta, da se tako stvara pretpostavka za afirmaciju počinioca genocida i holokausta. To je moguće zahvaljujući činjenici da policija i pravosudne institucije ne rade svoj posao", ocenjuje on.

Na konstataciju da i desna i leva opozicija u Hrvatskoj smatraju SDSS-u nije mesto u koaliciji s HDZ-om Pupovac kaže da te kritike ne shvata ozbiljno.

"Kada bi kritike iz opozicije bile više usmerene na pojave koje opterećuju hrvatsko društvo od početka devedesetih i koje su očito dublje stanje neke vrste političke svijesti, onda bih tu kritiku shvatio ozbiljno", kaže on.

To se ili nije događalo ili se događalo sporadično, izuzev pojedinih političkih figura, poput bivših predsjednika Mesića i Josipovića, dodaje Pupovac i podseća da je SDP-ova vlast doprinijela tome da se ozvaniči ustaški pozdrav Za dom spremni, koji su koristili pripadnici HOS-a.

"Mi smo svesni delikatnosti naše pozicije i zbog svih stvari koje drugi ne potenciraju, ali mi nalazimo načina, kao u pitanjima suđenja za ratne zločine i pitanjima odnosa općenito prema onima koji su ih počinili i u tom pogledu ne smatramo da su te kritike merilo kako se mi trebamo ponašati. Merilo je ono koje imamo u sebi, ono koje smo postavili u sebi. Postoji crta do koje mi možemo neke stvari trpeti, ali postoji i crta ispod koje to nećemo trpeti", poručuje Pupovac.

On navodi i razloge zbog kojih SDSS ostaje u koaliciji sa HDZ.

"Nije samo struja, nije samo voda, nije samo poboljšanje uslova života, ostvarivanje prava na obnovu i stambeno zbrinjavanje, na izgradnju infrastrukture i sva otvorena povratna pitanja i stvaranje pretpostavki za normalan život ljudi u krajevima zahvaćenim ratom, od Erduta, do Knina. To jeste prvi razlog, ali nije jedini", kaže Pupovac.

On ocenjuje da taj važan momenat, ne samo da ne vide ili ne žele videti iz opozicije, nego ne vidi ni dio sugrađana srpske nacionalnosti, jer kako kaže žive u urbanim sredinama.

"Njih muči nešto drugo. Muči ih manjak tolerancije, manjak osjećaja slobode u iskazivanju nacionalnih osjećaja", kaže on i ističe da je taj drugi razlog za koaliciju SDSS - da bi u Hrvatskoj stvorilo višak tolerancije.

"Sarađujemo sa onim HDZ-om s kojim vidimo da je moguće razvijati tu vrstu tolerancije. Dakle, ne sa svakim HDZ-om, ne sa svakom HDZ-ovom politikom i dok tako nešto prepoznajemo kao pretpostavke za razvoj tolerancije, dok se priznaju manjinska prava i dok se sputava ekstremizam u Hrvatskoj, posebno nacionalističko-klerikalnog nacionalizma i dok mislimo da to ima smisla, mi to održavamo", kaže Pupovac.

Na pitanje kako odnosi između zvaničnika Hrvatske i Srbije utiču na Srbe u Hrvatskoj, Pupovac kaže da se oni najčešće se prelamaju preko njihovih leđa.

"Neovisno o tome koji je stvarni motiv, neretko se zaboravlja koje posljedice to ima na Srbe koji žive u Hrvatskoj, na Srbe koji nastoje normalizovati svoje stanje i nastoje se svim snagama nositi s nasleđem 90-ih, raspada zajedničke države Jugoslavije i Drugog svetskog rata. Ponekad smo u situaciji da nam ta vrsta prepucavanja otežava situaciju, ne pomaže nam da se izborimo za pravi odnos prema Jasenovcu i ustaškim zločinima ili odgovornošću za zločine nad Srbima u ratu 90-ih", kaže on.

Pupovac dodaje da ima utisak da ta prepucavanja i da ta vrsta retorike političke prirode nekada više služe za unutrašnju upotrebu nego da bi se otvorio pravi put za sagledavanje Hrvatskoj i Srbiji da sagledaju sve što je potrebno.

"Mnogi iz redova Srba pitaju što radimo s HDZ-om, a ja bih mogao pitati što su oni radili i koje su posljedice vaših rabota s HDZ-om u određenim razdobljima, ali ne pitam. Samo očekujem da nam se pomogne da imamo normalan život. To je treći razlog zbog kojeg smo mi koji vodimo politiku Srba u Hrvatskoj, u dodatnoj obavezi da stvaramo normalne međuetničke odnose, koji neće biti na štetu niti Srba, niti države u kojoj živimo, niti Srbije.

Pupovac istovremeno navodi da uprkos verbalnim sukobljavanjima, saradnja između Srbije i Hrvatske, ne samo da ne prestaje, nego se razvija.

Ono što nedostaje, navodi on, je komunikacija državnih institucija, koja bi omogućila pristup rešavanju ratnih zločina na pravi način, ali i razvoj kulturne i obrazovne suradnje na drugačiji način.

Sve to je, dodaje Pupovac, jednako važno kao i pitanje da li će Srbija financijski pomoći Srbe u Hrvatskoj.

"Srbija pomaže. Bez obzira koliko je to još uvek skromno, od vremena Koštunice i Tadića, a sada do Vučića, ta saradnja i pomoć raste i povećava se. Ona nije onolika koliku bi mi hteli da bude, ali mi znamo koje su potrebe same Srbije i koje su njene mogućnosti da mi dođemo do sredstava u samoj Hrvatskoj, kao članici EU i zemlji kojoj su na raspolaganju sredstva iz EU fondova", navodi Pupovac.

On objašnjava da bi Srbima u Hrvatskoj najpotrebnija pomoć u dobrim odnosima i dobroj komunikaciji.

"Znamo da to nije jednostrana stvar i da to nije stvar samo Srbije ili samo Hrvatske i da i s jedne i s druge strane dolaze poruke koje iritiraju i uznemiravaju. Zato činimo sve što možemo da tu vrstu pomoći i podrške u 2019. osnažimo, pa će biti lakše osnažiti i razne vrste programa prekogranične saradnje", zaključuje on.

Odlaganje rešenja za Kosmet nije u interesu srpskog naroda

Za Kosovo nema jednostavnog rešenja, ali odlaganje rešenja može stvarati pretpostavke za obnavljanje sukoba, a to ne treba ni Srbima ni Albancima, možda nekome treba, ali Srbiji ne treba, smatra Pupovac.

"Srbiji treba unutrašnja stabilnost i rasterećenje od brojnih otvorenih pitanja, među kojima je i pitanje Kosova, kako bi mogla napredovati u međunarodnim okolnostima, pogotovo evropskim i kako bi mogla napredovati u zaštiti prava svog naroda izvan granica Srbije", kaže Pupovac.

On smatra da pitanje Kosova treba rešiti na miran način, tako da se "posluša i srpska i albanska strana" i da međunarodna zajednica pomogne da ništa od toga "što se treba rešiti ne krene u lošem smjeru i ne izazove loše posledice".

"Pre svega po Srbe i ogromno kulturno nasleđe i, naravno, da  ne izazove loše odnose i potencijalne sukobe između Albanaca i Srba, te da ne bude povod za sukobe u drugim delovima bivše Jugoslavije, pre svega, Bosni i Hercegovini i Makedoniji“, zaključuje Pupovac.

Izvor: Танјуг