:

:

TV Most

clock

Oktobar 18, 2020   11:07

0

166

Cingel: Ne verujem u Vašingtonski sporazum, ZSO treba oformiti bez izmišljanja izgovora

Jan Cingel, osnivač i predsednik slovačkog Instituta za politiku Globsek, u intervjuu za Kosovo Onlajn navodi da je EU paketom mera od devet milijardi evra potvrdila da je največi investitor na Zapadnom Balkanu, kao i da se nada pobedi Bajdena na američkim izborima, ali i da je sumnjičav prema inicijativi "mini Šengen“.

"Paket od devet milijardi evra koje je EU namenila regionu je inicijativa koju pozdravljam i verujem da ove investicije mogu pomoći Zapadnom Balkanu u razvoju. EU je još jednom potvrdila da je najveći donator i investitor na Zapadnom Balkanu i shvatio sam ovaj paket investicija, koji dolazi u vrlo teškim vremenima globalne pandemije, kao jasnu potvrdu da EU regionu posvećuje vrlo mnogo pažnje", kaže Cingel.

Taj paket usledio je posle sporazuma u Vašingtonu. Kako gledate na taj sporazum?

Pre svega, dozvolite mi da podvučem jednu stvar - investicioni paket EU nema apsolutno nikakve veze sa takozvanim Vašingtonskim sporazumom. Paket je mehanizam EU o kojem se dugo razgovaralo i konačno je odobren. Tajming je slučajnost. Znam da bi neke države Zapadnog Balkana želele da paket vide kao rezultat njihovog pametnog manevrisanja između različitih velikih međunarodnih aktera koji se takmiče za Zapadni Balkan, ali to nije slučaj. Paket je dugotrajna inicijativa EU.

Zašto kažete takozvani Vašingtonski sporazum?

Stalno to nazivam takozvanim sporazumom jer u pravnom smislu to nije sporazum. Svaki učesnik je potpisao drugačiju kopiju, sa malim razlikama. Ali čak ni to nije najveći problem. Čitav sastanak bio je samo trik za odnose s javnošću predsednika Trampa, koji je pre izbora želeo da izgleda kao posrednik u dugotrajnim sporovima u svetu, a njegovi savetnici i osoblje su mu pripremili taj događaj sa najvišim predstavnicima Srbije i Kosova. Takozvani sporazum sadržao je uglavnom tačke o kojima su se Beograd i Piriština već dogovorili u prethodnim rundama rasprava o normalizaciji koje je vodila EU ili uz američko posredovanje. Neke od tih tačaka usvojene su i pre nekoliko godina, ali do sada nisu primenjene. Ostatak dokumenta bili su američki spoljnopolitički ciljevi, koji nemaju apsolutno nikakav uticaj na normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova. Uz sve to, čak je i zakomplikovao stvari za Beograd, a takođe i za Prištinu u Briselu. Kao što je Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik EU, prošle nedelje na konferenciji Globsek u Bratislavi pravilno istakao da premeštanje ambasada u Jerusalim neće pomoći ni Srbiji ni Kosovu na putu ka EU. Jer EU ima drugačiju politiku prema statusu Jerusalima. U svakom slučaju, mislim da potpisivanje tog takozvanog sporazuma nije pomoglo ni Srbiji ni Kosovu. Svi se sećamo fotografija na kojima je predsednik Srbije sedeo kao mali školarac na neudobnoj stolici ispred "svetskog lidera" Trampa. Premijer Hoti takođe, tako da je za njih lično to moralo biti neprijatno iskustvo. Mislim da neće biti primene bilo čega iz tog takozvanog sporazuma, posebno ako dođe do promene u američkoj administraciji. Zapadni Balkan je vrlo specifična regija, ako neko tamo želi da posreduje, mora dobro da poznaje region, njegove ljude, njihov mentalitet - posredovanjem se ljudi ne mogu naterati za veliki sto, čak i ako je taj sto u Vašingtonu.

Očekujete li da će uskoro u dijalogu Beograda i Prištine koji vodi EU biti postignuto kompromisno rešenje?

Da, optimista sam da bi proces EU, kojim se istinski pokušava da se stigne do rešenja stvarnih problema koje ljudi imaju na terenu na Kosovu i u kojem se takođe obraća pažnja na zabrinutost ljudi u Srbiji, mogao biti uspešan. Međutim, ono što je potrebno jeste stvarna posvećenost obe strane, i Kosovara i Srba, na terenu. Sporazumi izgledaju lepo na papiru, ali ih treba primeniti u stvarnosti, bez odlaganja. Evo u čemu vidim problem – to je nedostatak posvećenosti administracija u Prištini i u Beogradu da zaista pravilno uvedu sporazume u praksu. Oni treba da traže mogućnosti i načine kako da primene delimične sporazume, a ne da izmišljaju izgovore kako to ne može da se uradi. Jedan primer za sve - Zajednica srpskih opština na Kosovu, to je trebalo učiniti, to treba učiniti. Mogli bismo nastaviti sa nabrajanjem tačaka o kojima je dogovor postignut, ali koje obe strane nisu pravilno primenile.

Nedavno ste na Tviteru postavili slike granatirane crkve u Jermeniji, ali nismo videli ove vesti u glavnim zapadnim medijima. Da li je malo drugačije kada se radi o pravoslavnim svetinjama, kao i 2004. godine na Kosovu, kada su tamo paljene crkve?

Da, pratim šta se dešava u Karabahu jer se osim regionom Zapadnog Balkana bavim i regionom Južnog Kavkaza i taj sukob posmatram više od deset godina. Objavio sam vest o sukobu na Tviteru otprilike sat posle njegovog početka - vrlo tragično - jer sam u kontaktu sa ljudima odatle. U međuvremenu, o okrutnom napadu na tu crkvu - katedralu u gradu Suša, izveštavano je i u svetskim medijima. Ono što je najžalosnije je to da je crkva dva puta pogođena - namerno. Druga granata pogodila je crkvu otprilike dva sata kasnije, kada su novinari i spasioci bili unutra i pokušavali da pomognu. U drugoj eksploziji ranjeno je 10 ljudi, uključujući i tri novinara. Jedan novinar iz Rusije ranjen je vrlo ozbiljno, ali je preživeo. To je zaista bio teroristički napad. Teroristi to obično čine - detoniraju jednu bombu, a zatim, kada spasioci i osobe koje reaguju dođu na lice mesta da pomognu, aktiviraju drugu bombu.  Što se tiče kosovskih pravoslavnih crkava - najoštrije osuđujem svako razaranje ili napade na mesta za bogosluženje. To je čak protiv humanitarnog zakona i neprihvatljivo je. To mora biti osuđeno svuda u svetu - Karabah ili Kosovo, nije važno.

Koliko se Trampova administracija zaista posvetila Balkanu u odnosu na druge administracije i da li očekujete bilo kakvu promenu politike ako Bajden pobedi?

Vidim vrstu dvostrukog pristupa Trampove administracije prema Zapadnom Balkanu. Prva linija je Stejt department sa stručnjacima koji duboko poznaju region, sa dobrim razumevanjem - profesionalnim diplomatama koje zaista žele da razviju veze sa balkanskim zemljama i zaštite američke interese u regionu. Izuzetno poštujem gospodina Matjua Palmera, koga je, osim što je bio zamenik pomoćnika sekretara u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt departmenta, državni sekretar Pompeo imenovao i za specijalnog predstavnika za zapadni Balkan. To je bio sjajan izbor, jer je gospodin Palmer profesionalni diplomata sa više od dve decenije iskustva. Ali imate i drugu liniju, koju predstavlja gospodin Ričard Grenel, koji nije karijerni diplomata, već je samo politički imenovan. Blizak je predsedniku Trampu, ali sa vrlo slabim znanjem i nimalo razumevanja za region zapadnog Balkana. I imenovan je za specijalnog predstavnika za Srbiju i Kosovo. Takozvani vašingtonski sporazum uglavnom je bio njegova inicijativa jer je tražio lični rast u karijeri u Trampovoj administraciji i trebao mu je uspeh. Pa, pokazao je nešto, ali kao što je gore opisano - to definitivno nije bio uspeh... Stoga, nadam se da će u slučaju da za nekoliko nedelja gospodin Bajden pobedi na izborima profesionalne karijerne diplomate Stejt departmenta ponovo voditi američku politiku prema zapadnom Balkanu, a ne politički diletanti s nerazumevanjem regiona i njegovog mentaliteta.

Kakav je vaš stav u vezi sa "mini Šengenom“?

"Mini Šengen" je još jedna inicijativa u koju sumnjam. Shvatam to kao inicijativu sa Srbijom na mestu vozača, koja je verovatno želela da pojača saradnju u okviru Berlinskog procesa, ali kada je pokrenuta, to je bilo vrlo slabo objašnjeno i bilo je vrlo nejasno koja je stvarna namera. Takođe, na početku inicijativa je bila isključiva - Kosovo nije ni pozvano, iako je Albanija bila deo inicijative od samog početka. To je bilo vrlo čudno. S jedne strane je sigurno pozitivno što postoji cilj da se izgradi područje sa manje ograničenja u pogledu kretanja ljudi i robe, ali tada bi svih šest zemalja Zapadnog Balkana trebalo da budu deo inicijative i da zajedno sarađuju. Ako se inicijativa pokaže korisnom i pomogne zemljama Zapadnog Balkana da dođu do EU, onda je vredela. Trenutno ne vidim rezultate i one pozitivne uticaje koji su predloženi na početku. To je možda razlog zašto sam pomalo sumnjičav.

Izvor: Kosovo online

KiMJan CingelVašingtonski sporazumdijalog Beograda i PrištineZSO
0 Komentara

Postavi komentar

Napiši svoj komentar ovde. Tvoja email adresa neče biti vidljiva