:

:

TV Most

Foto: RTV Puls

clock

Jul 05, 2019   11:55

0

230

Kulturno nasleđe na KiM: Naše, a svetsko

Srpske crkve i manastiri, kao i ostalo kulturno nasleđe izuzetne vrednosti pripada srpskom narodu, ali je ono istovremeno i evropsko, regionalno i svetsko, izjavio je u emisiji Otvoreni studio Radio Televizije Puls jedan od vodećih srpskih istoričara i bivši direktor Narodne biblioteke u Beogradu Dejan Ristić. 

“Naše kulturno nasleđe na Kosovu i Metohiji je naše. Ali je istovremeno i svetsko. To je važno da razumemo. Da time što će ono biti svetsko neće biti manje naše. I time što je naše, neće biti manje svetsko. Naprotiv. To se nadopunjuje“, kaže Ristić.
 
U očuvanju i promociji kulturnog blaga potrebno je da delamo stručno, sistematski i institucionalno i da prevaziđemo jezičku barijeru, omogućivši i ljudima iz čitavog sveta da se o tome informišu na svom jeziku, rekao je Ristić i naglasio da u tome koristimo sve multimedijalne potencijale 21.veka.
 
 “To je u toj meri vanredno vredno i vanredno lepo, svevremenski lepo, da će ga svako prepoznati i prihvatiti kao izuzetno vredno i kao deo sopstvenog nasleđa, kao deo svetskog nasleđa, stoga što ta lepota, ta duhodnovst i ta istoričnost tih lokaliteta je toliko prepoznatljiva. Dakle, tu nije potrebno davati mnogo podataka. Kada vidite, recimo, prizor Gračanice, Visokih Dečana, Gazimestana, Pećke Patrijaršije, Bogorpdice Ljeviške, Svetih Arhangela - to su umetnička dela, istorijska dela, koja govore univerzalnim jezikom”, ističe Dejan Ristić.
 
Na pitanje koliko šira srpska javnost u Beogradu i drugim srpskim gradovima uopšte zna o vrednosti kulturnog blaga na Kosovu, istoričar Ristić kaže da nije razočaran, ali da ima dosta tuge u tome što je ono često daleko i nepoznato za naše sunarodnike, a ponekad i strano.
 
“Mi se Kosovu vraćamo povodom određenih godišnjica, povodom određenih datuma u toku godine, vraćamo se na jedan, rekao bih, verbalan, manifestacioni način, banalno nacionalistički. Mi ćemo povodom velikih godišnjica ili značajnih verskih praznika svi na društvene mreže postaviti neki srceparajući status, ali nam neće pasti na pamet da posetimo Kosovo i Metohiju, neće nam pasti na pamet da, recimo, odemo do biblioteke i pronađemo neku knjigu o sakralnom ili nekom drugom kulturnom nasleđu. Nećemo pogledati neki dobar, kvalitetan televizijski materijal, dokumentarni ili umetnički. Nećemo otići na dobru predstavu ili izložbu.  Zadovoljićemo se tim manifestacionim momentom čime ćemo, po našem uverenju, demonstrirati pripadnost sopstvenom narodu, sopstvenoj religiji, sopstvenoj kulturi. Spremni smo da budemo vrlo aktivni na telefonima, na računarima i tu u sekundi reagujemo. I spremni smo da budemo vrlo isključivi, ali nismo spremni da mrdnemo, da spakujemo kofer i da odemo na Kosovo i Metohiju. I da povedemo svoju decu. To govorim kao neko ko će za par dana otići na Kosovo i Metohiju sa svojom starijom ćerkom, koja je rođena daleko nakon 1999.godine i koja je u svojoj porodici,  kroz školu i kroz različite kulturne sadržaje itekako učila I sticala znanja o Kosovu i Metohiji. Sada smo supruga i ja u razgovoru sa njom  došli do zaključka  da je ona itekako spremna i da želi da ide na Kosovo i Metohiju. Za koji dan krećemo da obiđemo ne samo bogomolje, već da obiđemo I naše sunarodnike na Kosovu. Idemo u Orahovac, u Veliku Hoču, idemo čak i u Uroševac gde osim sveštenika i njegove porodice Srba nažalost više nema. Ali, idemo da i na taj način damo podršku, da provedemo neko vreme u Uroševcu sa našim sveštenikom i njegovom porodicom. Supruga i ja želimo da naše dete upozna najlepši deo svoje domovine. Ne samo kroz kvalitetne knjige i dokumentarni filmski materijal, kroz izložbe… Već da doživi to na licu mesta, da upije tu vanvremensku lepotu u tim divnim bogomoljama, da uživa u divnoj prirodi i da uživa u upoznavanju svojih sunarodnika. I ne samo svojih sunarodnika. Da upozna žitelje Kosova. I da vidi da je Kosovo divno podneblje, da je to divno područje, bogato istorijom, bogato nasleđem, bogato ljudima koji su istorijski određeni da žive zajedno”, kaže za Puls istoričar Dejan Ristić. 
 
Građani Srbije bi trebalo da pokažu više inicijative i da posete najlepše spomenike kulture iz vizantijskog perioda, upoznaju svoje sunarodnike i druge žitelje Kosova, koji su tokom duge istorije probali sve, osim zajedničkog života. Jer, u jednom trenutku, koliko god to u ovom trenutku zvučalo utopistički, moraju da počnu da žive zajedno i pokušaju da budu prijatelji, zaključio je Ristić.
 

Izvor: RTV Puls

Dejan Ristićkulturno nasleđeKiM
0 Komentara

Postavi komentar

Napiši svoj komentar ovde. Tvoja email adresa neče biti vidljiva