:

:

TV Most

clock

Mart 01, 2015   12:05

0

127

MIhailović - žrtva ili zločinac?



Proces, za koji se verovalo da je u fazi okončanja, započeo je na na osnovu zahteva za rehabilitaciju od strane njegovog unuka Vojislava Mihailovića, Srpske liberalne stranke, asocijacije bivših pripadnika Mihailovićevih formacija - Udruženja pripadnika JvuO, Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, kao i drugih.

U javnosti je pritom sve vreme prisutan spor, koji povremeno dobija groteksne oblike, na temu "lika i dela" Dragoljuba Mihailovića, odnosno njegove istorijske uloge i učinka. Tako su i u petak grupe okupljene pred zdanjem Palate pravde iskoristile priliku da manifestuju različita politička uverenja i vrednosne sudove.

U osnovi, međusobni spor kakav postoji u javnosti nema mnogo veze sa sudskim procesom i izraz je prethodnih uverenja, i ma kakva bila konačna odluka suda "ušančeni" stavovi će ostati tamo gde su i sada.

Sud ničim ne može da promeni tumačenja istorijske uloge Mihailovića, ali može da rasvetli da li je sudski proces koji je protiv Mihailovića vođen izveden valjano.

Proces protiv Mihailovića (i dvadsettrojice drugih, od čega deset odsustvu) održan je u Beogradu, pred Vrhovnim sudom Federativne Narodne Republike Jugoslavije, i trajao je od 10. juna do 15. jula 1946. godine.

Presudom izrečenom 15. jula 1946. Dragoljub Mihailović je osuđen na smrt, i presuda je, najverovatnije, izvršena streljanjem 17. jula. Zbog nepostojanja dokaza o Mihailovićevoj smrti, rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu, kao datum smrti utvrđen 17. jul 1946. godine.

Sva nastojanja da se pronađu njegovi posmrtni ostaci, do sada, bila su bez rezultata.

Oni koji osporavaju valjanost procesa održanog 1946. insistiraju da je postojao niz manjakavosti u procesu, da je korektna odbrana bila onemogućena, te da je čitav proces, blago rečeno, bio problematičan i da nisu postojale ni osnovne pretpostavke za pravedan sudski proces.

Dragoljub Mihailović napad na Kraljevinu Jugoslaviju dočekao je u činu pukovnika. Nakon Aprilskog rata, s malom grupom istomišljenika koji su poput njega odbili da se predaju okupatoru, započeo je okupljanje i organizaciju gerilske formacije koja će docnije postati poznata kao Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO). Izbeglička vlada dodelila mu je 7. decembra 1941. čin brigadnog generala. Mihailović je takođe bio, formalno, ministar vojni u vladama Slobodana Jovanovića, Miloša Trifunovića i Božidara Purića

Dragoljub Mihailović rođen je 27. aprila 1893. u Ivanjici gde se njegov otac našao kao učitelj (rodom je bio iz požarevačkog kraja). Pošto je rano ostao bez roditelja, brigu o troje dece preuzeo je njihov stric.

Završio je gimnaziju u Beogradu, a školovanje na Nižoj vojnoj akademiji

prekinuo je 1912. godine, od kada je učestvovao u balkanskim ratovima i u Prvom

svetskom ratu, kada je ranjavan i odlikovan.

Nakon završetka ratova nastavio je vojno školovanje. Izvesno vreme predavao je taktiku na Visokoj školi Vojne akademije, a u međuratnom periodu bio je i vojni ataše u Sofiji i Pragu.

Pošto je maja 1941. formirao gerilsku grupu, iz koje je izrasla Jugoslovenska

vojska u otadžbini (Ravnogorski pokret, četnici), Mihailović je je negde do 1943.

priznavan, pa i slavljen, u SAD i Britaniji kao vođa jednog od gerilskih

pokreta u Evropi.

Sitacija se tokom 1943. promenila i London je postupno prihvatio kao vodeći pokret otpora u okupiranoj Jugoslaviji - NOVJ. Postoje brojna timačenja, zašto je Pokret koji je Mihailović predvodio na kraju odbačen od strane zapadnih saveznika.

Najčešće se u tom smislu pominje mreža sovjetske agenture koja se tada pokazala kao vrlo efikasna.

Ono što se međutim retko pominje jeste činjenica da su odgovarajuće britanske službe uspele da provale sistem šifriranja Nemaca i da je London sasvim izvesno znao kakva je realno situacija na terenu u okupiranoj Jugoslaviji, odnosno šta javljaju komande nemačkih jedinica na terenu, ukoliko je to ikog zanimalo.

Bilo taktičke kolaboracije ili ne (a u manjoj ili većoj meri toga je bilo na svim stranama), Mihailović i njegov pokret su na kraju potpuno poraženi.

Poznato američko odlikovanje - Legija zasluga, koju mu je 1948. godine posthumno dodelio američki predsednik Truman bilo je plod činjenice da su Mihailovićeve snage spasle stotine savezničkih pilota, koji su oboreni tokom dejstava nad okupiranom Srbijom (Jugoslavijom). Prema američkim podacima, njih ukupno 417, od čega 343 Amerikanca.

Nije to dakle nikakav konačni sud njegove istorijske uloge, kao što to ne može biti ni nova, ma kakva bila, sudska presuda.

Mihailović, a pogotovo sve ono sto je oličavao, odavno je mrtvo, i tu nikakva sudska presuda ništa neće promeniti.

Njegovu istorijsku ulogu rasvetaljavaće istoriografija, i ne nazire se kraj polemikama i tumačenjima u tom domenu.

Poštovaoce i protivnike, kao i porodice žrtava, i jednih i drugih i trećih, nikakva sudska odluka, izvesno je, neće pokolebati u svojim uve

Izvor: Tanjug

0 Komentara

Postavi komentar

Napiši svoj komentar ovde. Tvoja email adresa neče biti vidljiva